Gruzija pored mora

U zapadnoj Gruziji oda (ოდა) je porodična kuća: drvena, podignuta od zemlje, sa širokom verandom na kojoj se dočekuju gosti. Tu se toči vino, sto se nikad sasvim ne rasprema, a stranac koji pokuca na vrata za sat vremena se ne razlikuje od rođaka. Nazvati restoran Oda znači obećati: ovdje niste mušterija, ovdje ste gost u kući.

Odu vodi porodica i to se vidi u utiscima: gosti pišu o ljudima po imenu. Nana vas dočeka na vratima. Maja i Pikrija drže šporete — hinkali se oblikuju rukom, medovik odležava preko noći, orasi za phali se melju na dan serviranja. Lača nosi tanjire i već druge večeri pamti šta je vaš sto naručio. To nije koncept. Tako prosto funkcioniše kuća.

Naša kuća stoji uz šetalište u Bečićima, na nekoliko koraka od jedne od najpoznatijih plaža budvanske rivijere. Unutra su prirodni materijali i stare gruzijske stvari; napolju pola gostoprimstva odradi morski vazduh. Ritam diktira obala: gruzijski doručci prije mora, dugi porodični ručkovi poslije njega, i večeri koje se same uspore čim hačapuri stigne na sto.

Gosti to zovu djelićem Gruzije na Jadranu. Mi to zovemo odom: kuća je tamo gdje je sto kako treba postavljen.

Gruzijska gozba zove se supra: sto koji vode zdravice, jela stižu u talasima i niko ne gleda na sat. Tu kulturu čuvamo: dođite gladni, ostanite dugo, neka se sto puni. A ako vam je rođendan — pomenite ga pri rezervaciji: slavljenici imaju 10% popusta, jer je u gruzijskoj kući rođendan zajednička stvar.

Dođite kao gosti. Otiđite kao porodica.